Stručno usavršavanje zaposlenih
Odredbama člana 49. Zakona o radu (Sl. glasnik RS, br. 24/2005, 61/2005 i 54/2009- dalje Zakon) uredjeno je obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih. U tom smislu, poslodavac je dužan da omogući zaposlenom obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih u toku rada, u slučaju kada to zahteva potreba procesa rada i uvodjenja novog načina i organizacije rada. Sa druge strane, i zaposleni je dužan da se u toku rada obrazuje, stručno osposobljava i usavršava za rad kada to od njega zahteva poslodavac, odnosno potreba procesa rada.
Troškovi upućivanja zaposlenog obezbedjuju se iz sredstava poslodavca i drugih izvora, u skladu sa zakonom i opštim aktom. U slučaju da zaposleni prekine obrazovanje, stručno usavršavanje, dužan je da poslodavcu nadoknadi troškove, osim ako je to učinio iz opravdanih razloga.
Navedena odredba Zakona ne obavezuje poslodavca da obrazovanje i stručno osposobljavanje zaposlenih uredi opštim aktom – kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili posebnim pravilnikom. Medjutim, nema ni zakonskih smetnji da poslodavac donese poseban akt.
Akt kojim se uredjuje obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje treba naročito da sadrži:
Koja vrsta kadrova je potrebna u skladu sa potrebama procesa rada, za koje poslove odnosno oblike obrazovanja će poslodavac snositi troškove, zatim, gde će se obrazovanje obavljati. Koji obim troškova će poslodavac snositi, sve troškove ili delimično i sama visina troškova. Takodje, važan je i status zaposlonog za vreme stručnog usavršavanja ukoliko traje duži vremenski period.
Sam Akt sadrži opšta načela koja uredjuju ova pitanja, dok konkretne odluke kojima se zaposlenima odobrava usavršavanje donosi direktor ili zaposleni koji je za to ovlašćen.
Odluka treba naročito da sadrži koje su obaveze zaposlenog, visinu troškova koje idu na teret poslodavca, koja vrsta obrazovne institucije vrši konkretno obrazovanje, kao i koja vrsta obrazovanja se zaposlenom odobrava.
Na osnovu Akta i Odluke direktora, sa zaposlenim se zaključuje Ugovor o uredjivanju medjusobnih prava i obaveza za vreme trajanja stručnog osposobljavanja.
Ugovor o uredjivanju medjusobnih prava i obaveza zaposlenog i poslodavca, treba da sadrži osnovne podatke o zaposlenom, vrstu i naziv institucije na koju se upućuje, visinu troškova, način plaćanja, radno-pravni status zaposlenog, kao i posledice u slučaju da zaposleni prekine stručno osposobljavanje, a i druge medjusobne obaveze i prava zaposlenog i poslodavca.
Poslodavac za vreme trajanja stručnog osposobljavanja ili usavršavanje zaposlenog, nezavisno od toga gde se obavlja u zemlji ili inostranstvu, preuzima sve obaveze u odnosu na zaposlenog koje su utvrdjene ugovorom o medjusobnim odnosima za vreme stručnog usavršavanja.
Izmirivanje poreskih i drugih obaveza poslodavca
Nema zakonskih smetnji da poslodavac fakturu za školovanje zaposlenog isplati direktno sa svog poslovnog računa.
Troškovi stručnog usavršavanja tj. specijalizacije, magisterijumi, doktorati i učenje stranih jezika na koje se u skladu sa zakonom, opštim ili pojedinačnim aktom, donetim u skladu sa zakonom, upućuju zaposleni u skladu sa potrebama poslodavca, a koji se neposredno plaćaju fakultetima i drugim obrazovnim ustanovama i institucijama, ne podležu plaćanju poreza na dohodak gradjana prema Zakonu o porezu na dohodak gradjana. (Sl. glasnik RS, br.24-2001)
Dok, troškovi stručnog usavršavanja zaposlenog, koji nisu u funkciji potreba procesa rada, imaju karakter zarade zaposlenog, ostvarenog činjenjem ili pružanjem pogodnosti, odnosno pokrivanjem rashoda obveznika novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem u smislu odredaba člana 14 Zakona o porezu na dohodak gradjana i podležu plaćanju poreza na zarade.
Radno – pravni status zaposlenog za vreme stručnog osposobljavanja
Postoje dve mogućnosti, prva je da se zaposlenom za vreme stručnog osposobljavanja odobri plaćeno odstustvo sa rada, dok bi druga bila da zaposlenom miruju prava i obaveze po osnovu rada i da mu se odobri korišćenje neplaćenog odsustva, u kom slučaju poslodavac nema nikakave obaveze u odnosu na zaposlenom, osim da mu po prestanku mirovanja radnog odnosa ponovo zasnuje radni odnos.
Objašnjenje Ministarstva finansija i ekonomije, br. 414-00-88/2002-04 od 14.06.2002